Dopunski rad kao i klasični ugovor o radu može biti na određeno ili neodređeno vrijeme.
Primjenom instituta dopunskog rada rješava se zakonska presumpcija iz članka 10. stavka 2. Zakona o radu, prema kojemu, ako poslodavac s radnikom uopće ne sklopi ugovor o radu ili sklopi neki drugi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je poslodavac s radnikom sklopio ugovor o radu.
Ovom primjenom radnopravnog instituta primjene radnog odnosa se svakako općenito sprječava kako rad „na crno“ tako i ne uvijek opravdano angažiranja putem ugovora o djelu na poslovima za koje je potrebno sklopiti ugovor o radu.
Nije manje bitno da se ovim postupanjem u udruzi kao pravnom subjektu prevenira eventualni sukob interesa s naglaskom na osobe za zastupanje udruga.
Ovim i drugim strateškim pristupom udruga osnažuje pravni, financijski i operativni kapacitet ispunjavanjem uvjeta u apliciranju prema izvorima sredstava, tako i u provedbi projekata.
[1] Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19; čl.61. st 3 .Radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost“.
