Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o radu (NN 51/22) je stupio na snagu[1] 01.01.2023.godine.
Svi ugovori o radu do stupanja na snagu novog Zakona o radu pravno su valjani i nije ih potrebno nužno mijenjati niti usklađivati s novim Zakonom o radu.
Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu nije propisana obveza usklađivanja prethodno sklopljenih i važećih ugovora o radu.
Izmijenjeni članak 15. Zakona propisuje koje podatke mora sadržavati[2] ugovor o radu, kao obvezni sadržaj. Primjerice, ako nedostaje ugovorom o radu podatak brutoiznosa plaće, naziv radnog mjesta, mjesta rada i sl, tada nastaje potreba ugovaranja nekog bitnog sastojka ugovora o radu.
Poslodavac može ponuditi radniku aneks ugovora o radu ili novi ugovor o radu koga radnik može i ne mora prihvatiti. U slučaju kada radnik pristane sklopiti taj novi ugovor smatra se da je danom sklapanja novog ugovora prestao važiti prethodni ugovor o radu. Ukoliko radnik odbije poslodavčevu ponudu za sklapanjem novog ugovora o radu tada poslodavac ima mogućnost otkazati ugovor i istodobno radniku predložiti sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
Prijelaznim i završnim odredbama Zakona čl. 56. st 1. poslodavac je dužan uskladiti pravilnik o radu s odredbama ovoga Zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Obvezu donošenja pravilnika o radu sukladni čl 26 Zakona se odnosi na sve poslodavce koji zapošljavaju 20 i više radnika. Pravilnikom se uređuju bitna pitanja za radnike kod poslodavca.
